Antropozofija

Antropozofija - Varazdin

Poštovani  prijatelji  Antropozofije  -  duhovne znanosti

Ovim putem pozvani ste svi zainteresirani, s područja Varaždina i SZ Hrvatske, potpuno slobodno slobodni, pridružiti se jednoj grupi u nastajanju, s ciljem, da se nađemo u (duhovnom) zajedništvu i dogovorimo živa druženja u privatnoj kući u Varaždinu (prostor osiguran) - početkom Adventa - 01.12. 2017g. (petak) - Sve informacije na tel: 095/831-6323 (Davor) ili na e-mail: antropozofija.web@gmail.com

D o b r o d o š l i   n a   a n t r o p o z o f s k e   s t r a n i ce  -  o g r a n a k (z w e i g)  V a r a ž d i n !

                     

 

 

                   U svjetskome vremenu    

                   ljudskim je riječima opisao

                   nesebično dao

                   i nije štedio sebe

                   za čovjeka

                   cjelim svojim bićem

                   on je za nas

                   ljude živio

                   Filozof slobode

                   tajni znalac

                   Veliki posvećeni

          Kriterij filozofa

Svatko tko brižno i pažljivo nastoji nekoga uvesti u što ili ga približiti shvaćanju važnosti zajedničkog nastojanja u jednoj (cjelovitoj) stvari, nalazi se u problemu uopćavanja onoga što je zapravo vlastito iskustvo. Proizvodi te problematične situacije najčešće se pojavljuju kao sažeci, predgovori, recenzije, kritike, pogovori, itd. Pri tome je najjednostavniji ali samo naizgled najneutralniji puko enciklopedistički pristup, koji se svodi na nabrajanje nekih određenja i činjenica koji na taj način dovedeni u odnos sa stvari do koje je stalo, od nje same jesu samo vanjski odraz. Čak i u iskrenim pokušajima prikaza takve vrste vrlo je lako biti nesmotren i brzoplet, po pitanju istine onog izvanjskog.

 

    Nasuprot tome, moguć je pristup da se koga ili što iznutra uvodi u samu stvar. Pri tome je nužno da se ukinu, naprosto zaborave sva vanjska određenja, i da se bude isto sa stvari koja se iz sebe same nastoji kroz pristupnika (onoga koji se uvodi) uvidjeti u istoti sa sobom. To je ideja: ona je moguća samo iz slobode; živog otvaranja, smještanja u ono sad. Naspram ideje svaki historijski prikaz i puko enciklopedistički pristup gube svoju vrijednost i guše ideju u njezinom uvijek iznova mogućem probuđenju.

   

    Ovime smo ujedno naznačili mogućnost i potrebu jednog važnog kriterija koji mora prethoditi svakoj znanosti i kojeg svaka znanost mora zadovoljiti. To je filozofijski kriterij ili kriterij filozofije, ako se ona pojavljuje i svoje ozbiljenje ima u liku (formi) znanosti. Taj kriterij stoji na početku Predigre jedne filozofije slobode, i s kojim se ona kao idealizam ima odnositi u skladu. Ako se bilo kakva određenja navode bez da proizlaze iz tog kriterija, tada ona postaju puko izvanjska, i u odnosu na samu stvar zapravo pogrešna.

 

Koji je dakle kriterij onoga biti filozof?

 

    Upravo i jedino filozofija sama. Jedino se iz nje može odgovarati na pitanje s kojim pravom (to će reći istinom) se za nekoga kaže da je filozof? Tu nikako neka izvanjski naišla određenja ne mogu biti kriterij. Ona se moraju iz slobode, kroz filozofiju, pro-iz-vesti (hervorbringen). Ono biti filozofom može biti nošeno samo kroz filozofiju; ono se za nju priprema i njoj se daje. Ona pak od takvog biti, takvog bića zahtijeva da bude slobodno i u tom pogledu po svojoj unutrašnjoj strukturi, unutrašnjem ustrojstvu, na način ideje.

Biti na način ideje je smisao samoogledanja.

 

Tko ili što jest ideja čovjeka?

K.G.

"Glad za istinom i spoznajom može se isto tako jako osjećati kao i fizička glad i žeđ za hranom i vodom" - dr. Rudolf  Steiner

  Tko sam ja? Moje unutrašnje, duševno-duhovno biće, ono biće koje od probuđenja ujutro do usnivanja navečer, misli, osjeća i želi - da li ono umire i nestaje u ništavilo, sa smrću moga tijela? Da li ja postojim od svoga rođenja? Ili sam postojao(la) i prije nego što sam rođen(a)?Moja okolina, roditelji, učitelji, škole, moja religija..skoro ništa mi o tome ne znaju reći. Religija kaže;rođen si kao Božije dijete, zatim dodaje - prah si bio i u prah češ se pretvoriti. Bog moje religije apstraktan je i nedohvatljiv.No ipak, Bog koji je sišao na ovu Zemlju i hodao njome poručio je:"Traži i nači češ, kucaj i to će se otvoriti u tebi". Znanost kaže:Nastao si iz mulja, evolucijom dugom i vjerojatno slučajnom, sklop si atoma koji tvore tvoju svijest. Bačen si u postojanje.Imaš i možeš koristiti svoje mišljenje.Tu znanost staje, ona dalje ne zna.Njezina granica su atomi.Umjetnost mi na svakome koraku došaptava svoje tajne o onostranom, ali pred njom u najboljem slučaju mogu se predati slutnji, mistici, ni ona nema snagu koja sa sigurnošću prodire u tajne ovih zagonetki.Što je to jedna travka koju vidim ili mali cvjetak koji gledam? Postoji li dublja, potpunija istina o toj travci, cvjetu od one koju mi pružaju moje oči i moje uši? Kako su nastale biljke?Kako životinje?U kakvoj sam ja sam vezi sa svime time, na kraju - tko sam ja? Ako postoji znanost ili znanje o tome...kako doći do te istine vlastitim unutrašnjim, spoznajnim snagama? Da li su te snage i ta mogučnost privilegija samo nekih ljudi ili svatko, bez obzira na stupanj obrazovanja, može u sebi probuditi te snage?Tko su veliki učitelji čovječanstva i kako su oni došli do duhovnih istina? Tko su to Veliki posvečeni?

   Duhovna znanost se ni u čemu ne kosi i ne sukobljava sa bilo kojom religijom, religioznim osjećanjem, naprotiv, istinska religioznost je osjećaj koji antropozofija ili duhovna znanost nosi u svome temelju i u svojim impulsima.Duhovna znanost se isto tako ni u čemu ne pobija sa običnom znanošću, već naprotiv - egzaktno znanje, spoznaja stečena jasnim, matematički bistrim mišljenjem koje je u skladu sa stvarnošću - njeni su ideali baš kao i u prirodnoj znanosti. Predavanje nekoj mistici bez jasnog, logičkog mišljenja - njoj je potpuno strano, baš kao i prirodnoj znanosti, ali ona dodaje i umjetnost i osjećaj poštovanja prema istini u svoju metodu.Moralnost i istinitost također su njene metode.

Obična prirodna znanost ne računa sa pročišćenim, moralnim osjećajem, ona vjeruje da tako nešto nema veze sa spoznajom.Međutim stvarnost ukazuje drugačije.Ne zbog religije koja to tvrdi po samoj svojoj prirodi, ne zbog umjetnosti koja teži lijepom, već zbog spoznaje stvarnosti svijeta čovjek mora ponovo naučiti ono što je nekada znao - moralnost i ljubav prema istini, spoznaji, to su snage koje vode prema duhu, prema onome što je nerođeno, neprolazno, prema svijetu koji u potpunosti stoji iza sveg fizičkog svijeta.Iza fizičkog svijeta, iza prolaznosti fizičkih pojava i bića stoji duhovni svijet sa svojim bićima i pojavama, sa svojim snagama i uzrocima.To znanje i put ka tome znanju gajeno je nekada u Misterijima, školama višeg znanja o čovjeku i svijetu.Danas je to znanje i put ka tome znanju - dostupno svima, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože i stupanj obrazovanja. Svakome je otvoren put u tako nazvane Više svjetove, one svjetove iz kojih smo došli prilikom rođenja, u koje odlazimo svake noći prilikom usnivanja i u koje se vraćamo nakon fizičke smrti.

Prvi Goetheanum ili kuća Riječi - (Ivanova građevina)

    

Ljubav prema istini

“Stoga, dragi kršćanine, traži istinu, slušaj istinu, uči istinu, ljubi istinu, govori istinu, čuvaj istinu, brani istinu sve do smrti. Jer istina, tebe čini slobodnim od grijeha, od đavola, od smrti duše i konačno od vječite smrti.” 

                                                                                                                                Jan Hus